Flas me tokën-Liljana Ndoni


Flas me Tokén

Vijé nga rruga e gjaté , oh sa mall qé kam ! ..

Té té shoh ty véndlindja ime e té gjithé ku jané ..

Tek ti ku linda e hodha hapin e paré ,

tek ti qé mé mbajte ndér vite,

tek sa rritesha, luaja e vrapoja me moshataré !.

. Tek ti qé mé rrite e té punoja nén aré

-O toka ime qé té kamé prekur

cdo pellémbé e plis e ti kam kthyer né buké valé!

Té mijat brenga vetém ti i dije.

E lotét kur mé binin ne plisin ténd mi ktheje né lule..,

Me ato lule qe gézonin shpirtin

e syté nga lotét tharé…

Nén ato lule qé fémijet e mi

lodronin e i mbidhnim e mi kthenin dhuraté…

Lodhjen, me forcat mé ripérterije si pér cudi.

Kur shikoja grurin e argjenté

qé valézote nga fladi e thoshja :-Oh.. C’mrekulli…

Toka ime qé nuk fleté, je humane per njerezimin.

Je parajsa je paqja pér shpirtin…

Nuk e di kéto loté pse po mé dalin si dreq ?…

Ndoshta malli I kaplluar,

o té jané munguar pér té shuar etjen ténde djerré..?!

Ndjej dhimbje ne shpirt qé té jam larguar,

Po té largohen vajzat e djemté .

E ndjehesh bosh ti, ndjehem bosh dhe un me shpirté té trazuar…

Ndjehem boshé né até Boté qé shkélqen dhe éshté e zhvilluar.

Cdo gjé qé shndriné dhe éshté e bukur me duket e huaj…

Me ke dhéné kaq mallé e dhémshuri,

qé Toka e huaj nuk té hyné né sy.

Nén prehrin téndé mbané dhe té dashurit e mi.

Qé me loté varret jua lajmé/

E ikim e né tjetér Boté,

me loté i ndjellim e nén méndje I mbajmé..

Ah..moj Toké nén ty té hodhén dhe farén e keqe,

dhe ti i rrit e i do njélloj, e nuk ankohesh nga dhimja e sojé…

I mban nén vete shkurre e drizé,

frymén ta kamé zéné nga njeréz mediokrit e pa shpirt,

te kamé beré cop e cik….

Gjith jetén té parét té kamé mbrojté.

E né fund.. té spérfillin e té largojné…

Pér ty po vuajné dhe njéréz me shpirtra té brisht.

Vuaj dhe uné e mendoj si té lé me shpirtin plage…