Smiri se srce ne luduj
Još uvijek se srce zaleti
Da ni ne konsultuje mene Prohujalih poraza se prisjeti
Nesmotrenim galopom krene.
Obzorjem leptire razbudi Gnijezdeći liru među pticama
Ne osvrće se na bol i studi Skita po završenim pričama.
Eh, to moje srce blesavo Zašto li se salijeće ponovo
Dugo je vjerovalo slijepo
Na pravdi Boga je zgaženo.
Kaldrmom sjete odzvanja Savija i vjerovima jedra
Žuljajući dušu gdje je najtanja Elegijom razbija njedra.
Smiri se srce, ne luduj Zauzdaj korake ćudima
Sa svicima i druguj i tuguj
Ne prostiri slabosti pred ljudima.
Autor: Slavka Božović Nikšić, Crna Gora
